Piše mi Iva posle jutarnjeg časa:
I ja je pitam – hej, je l ti ok da podelim ovo? Mogu i da te sakrijem da ostaneš anonimna?
A ona kaže – i oduva me – ne, ne treba da me sakriješ, treba da podeliš jer želim da normalizujemo priču o menstruaciji.
Gotovo da nikada ne pričam o tome. A istina je da ne pričam zato što me nervira gomila potpuno neosnovanih tvrdnji kada su joga i menstruacija u pitanju.
Kada su pokret i menstruacija u pitanju.
A ako bismo se malo više udubili u tu priču deluje mi da bismo se sveli na dva osnovna, kontradiktorna stava:
Ne smeš ništa da vežbaš kada imaš menstruaciju.
i
Vežbaj sve i svašta jer će ti od toga biti lakše.
OK, malo sam ih uprostila, ali to je to.
Ovaj prvi sam imala priliku da čujem na raznim jogama. Pogotovo kada su neke poze u pitanju (sveća, stojevi na glavi, rukama, bilo šta što nas obrće) jer će to biti kontraindikovano za menstruaciju. Kako tačno? Krv će otići naopačke? Ne znam, ali tvrdi se, a odmah zatim sledi i
Pet magičnih poza za olakšavanje menstrualnih tegoba.
Hristina aka FIT mi je nedavno poslala ovaj video pa smo nastavile priču o tome. Rekla je nešto što me je takođe oduvalo:
U jogi se često preporučuju 5 magičnih poza za ovo i ono. A kad su menstrualne tegobe u pitanju, tu su popularno-zvani “otvarači kukova” (o ovom kriminalnom nazivu drugi put). Deluje istom logikom kao i kod “zabrana” – ako se više “otvaraš” krv lakše curi?
Ne znam.
Umesto toga, znam nešto drugo. Da sve imamo različita iskustva kada je menstruacija u pitanju. Takođe različito iskustvo kada je bol u pitanju.
Mnogo veći problem kada su joga, pokret i menstruacija u pitanju jeste zašto se bavimo generalizacijama umesto da radimo na onome što prodajemo pod krinkom joge, rada na sebi.
Nije li poenta da naučimo da slušamo svoje telo? Šta može i koliko, kada da zapnemo, a kada je dosta.
Da li uopšte znamo da slušamo? 5 bilo kojih poza ili zabrana bilo kakvog kretanja teško da mogu da pomognu ako nismo svesni toga kakav je osećaj u telu sad. Tek kada naučimo to možemo da znamo da li i koliko pokreta nam je potrebno, a koliko odmora.
Nekad san, nekad nežna masaža, a nekad brdo čučnjeva, nekad lek. Ne uvek, ne sve, ne za svakog.
I moja najomiljenija stvar od svih: Da li znaš da možeš da probaš i da odustaneš?
Ova ideja mi deluje toliko prosta, ali kada razgovaram sa ljudima zvuči kao da kažem nešto revolucionarno.
Šta uradismo sa sobom da se tako istripujemo da ako se odlučimo da nešto radimo to moramo i da završimo.
Ne, ne moraš. Odeš na čas, trening, isprobaš, ne ide, iskuliraš. Wow. Kakva ideja…
Da, lakše bi mi bilo da tvrdim da imam 100% bullet-proof rešenje i prodajem tu priču, ali nije poenta da bude lakše, poenta je da bude smisleno. Smisleno za tebe.
Vežbamo li, uostalom, da bismo se osećali bolje, ili?