Ovaj tekst deo je serije o ženama koje su doprinele razvoju dostupnosti joge. Prvi deo, o Indri Devi, možete čitati ovde. Tekst je originalno objavljen ovde, a ja sam ga prevela i prilagodila za potrebe ovog bloga. Iako se ne slažem nužno sa svim učenjima i pristupnima ovih žena, delim tekstove kao podsetnik i možda motivaciju da svoju praksu delimo i prilagođavamo, otvaramo za druge prostore i druge ljude.
*****
Samo dva meseca nakon njenog boravka u Indiji, guru Silvije Helman (Sylvia Hellman) imao je neočekivani zahtev. „Otvori ašram ili školu (u Kanadi) za uzvišena učenja o jogi i Vedanti.“
Bio je to težak zadatak jer 1955. praktično niko nije čuo za jogu u Severnoj Americi. Pored toga, Silvija Helman nije otišla u Indiju kako bi postala duhovna pionirka. Otišla je da vidi Svami Šivananda Sarsvatija (Swami Sivananda), nadajući se da će dobiti uvid u smisao života. A pitala se sa dobrim razlogom. Kako je rođena 1911. u Berlinu bila je u prilici da bude svedok oba svetska rata i gde je izgubila dva muža: prvog je ubio gestapo zbog pomoći jevrejskim prijateljima da napuste zemlju, a drugi je umro od infarkta.
Nakon što je pitao da otvori ašram, Silvija Helman je pokušala da urazumi svog učitelja, nekadašnjeg lekara. Istakla je da ne zna čak ni Sanskrit niti Vedantu. Nije izučavala Bhagavad Gita-u. „Bilo bi to kao da slep vodi slepog,“ insistirala je.
Tri meseca kasnije Svami Šivananda joj je dao još jedan izazov. „Kada se vratiš na Zapad, nemoj više raditi za novac,“ rekao joj je. „Bog će se brinuti o tebi.“ Silvija Helman, koja je zabeležila svoj šestomesečni boravak u knjizi Radha: Dnevnik potrage jedne žene, nije bila tako sigurna. „Amerika i Kanada su svetovi novca,“ rekla je, „niko neće razumeti ako počnem da živim od milostinje.“ Međutim, Svami Šivananda se nije dao pokolebati. „Ne možeš reći ljudima da žive isključivo na veri u Boga ukoliko i sama to ne radiš.“
Tog dana Silvija Helman je zapis u svom dnevniku zaključila paničnim pitanjem: „Kako ću se ikada izvući iz svega ovoga?“
Ipak se nije izvukla. Umesto da izbegne teške zadatke koje joj je guru nametnuo, upustila se u njih. Svega nekoliko nedelja nakon povratka u Montreal, i tek inicirana u sanjasi, započela je sa držanjem časova joge, predavanjima o filozofiji joge i na televiziji je govorila o svojim iskustvima u Indiji. Naredne godine se preselila u Vankuver, otvorila prvu gradsku metafizičku knjižaru i osnovala prvi kanadski ašram. Godine 1963. ašram je premešten na njegovu sadašnju lokaciju, obalu jezera Kutenaj (Kootenay) u jugoistočnoj Britanskoj Kolumbiji, i dobio ime Jasodhara (Yasodhara), po Budinoj ženi i Krišninoj majci.
Silvija Helman, poznatija pod imenom Svami Šivananda Radha (Swami Sivananda) koje je dobila nakon odricanja, napisala je više od tuce knjiga, pokrenula izdavačku kuću Timeless Books, pokrenula tromesečni časopis koji će postati internacionalni časopis ascent i otvorila niz joga centara.
U početku su većinu njenih učenika činili muškarci. „Nazivali smo se Snežana i sedam patuljaka“, rekla je u intervjuu za Yoga Journal 1981. Vremenom je sve više žena našlo put do Jasodhare, privučeno kursevima kao što su Žena i duhovnost, ali i snagom karaktera Svami Radhe. Danas nadmašuju muškarce u brojnosti. Dve godine pre nego što će umreti Svami Radha je imenovala ženu, Svami Radhanandu za njenu duhovnu naslednicu i donela proglas da se na duhovnom čelu Jasodhare uvek mora naći žena. „Bilo je drugih veoma jakih ženskih vođa, ali one nisu nužno nastavljale svoju liniju ženama,“ kaže Svami Lalitananda, koja je živela i učila sa Svami Radhom preko 20 godina. „Ona je zaista htela da žene prepoznaju svoj liderski potencijal u duhovnom vođstvu.“
Iako inspirisana svojim guruom i podučavana na intenzivnom treningu u njegovom ašramu, Svami Radha je prilagodila svoja učenja zapadnjacima. “Ona je razumela kako zapadno mišljenje funkcioniše,” kaže Svami Lalitananda. “Mi upitkujemo. Mi ne prihvatamo stvari bezuslovno. U našoj kulturi nismo učeni da se klanjamo stopalima svojih učitelja. Ona je bila praktičnija.” Umesto da se fokusira na apstraktne filozofije, vodila je ljude ka boljem razumevanju njih samih i uvažavanju sopstvene snage. “Najvažnija stvar koju ću pokušati da učinim jeste da ohrabrim svoje učenike da unesu kvalitet u svoj život,” izjavila je za Hinduism Today 1988. godine. “Za mene ljudi nisu spiritualni ako ne donesu ovaj kvalitet u svoje živote – iako meditiraju šest sati dnevno.”
Kursevi i odmarališta u Jasodhari kombinuju prakse iz drevnih jogičkih tekstova – na primer, Hari Om mantre – sa onima koji se nalaze u modernim tekstovima psihologije, posebno vezanim za vođenje dnevnika i analizu snova. A onda su tu i prakse koje se ne mogu naći ni na jednom drugom mestu, kao što je Prizivanje božanske svetlosti, stojeća meditacija koju je Svami Radha naučila tokom vizionarskog iskustva u Indiji.
“Mnogo je žena koje su došle i pomogle. One su bile prisutne i učile toliko o sebi i svojim snagama. Ovaj ašram još uvek stoji na idealima koje je Svami Radha želela,” navodi Svami Radhananda. “Kao da je još uvek ovde.”
Skriveni jezik hatha joge
Neposredno pre nego što je Svami Radha napustila Indiju, njen guru joj je predao neverovatni zadatak, Svami Lalitananda se priseća. “Rekao je, Sada hoću da otkriješ duhovne i mistične nivoe asana i da me o tome izvestiš. Rekla je Gurudev, ja ni ne znam o čemu ti pričaš. Moraš mi dati primer.” Tada joj je dao primer stoja na glavi, Svami Lalitananda kaže. “Rekao je, Kada uđeš u stoj na glavi, to je kao da izvrćeš svoj svet naopačke. Šta bi se dogodilo kada se tvoj svet prevrne naopačke? Ti vidiš svet na sasvim drugačiji način. Takođe, iz ove perspektive, ne možeš nigde da ideš. Ne možeš da odšetaš. Tako iz ove pozicije izgleda kao da se obavezuješ. A tvoja stopala koja su obično utemeljena u zemlji, sada su utemeljena u nebu.”
Svami Radha je krenula odatle razvijajući nežni i meditativni stil vežbanja nazvan Skriveni jezik hatha joge. Pozivala je učenike da odaberu asanu i pitala ih šta njeno ime evocira. Kako se osećaju kada ulaze u pozu; šta ta poza otkriva o njihovim životima? Zaplet/uplitanje može postati metafora za zaplet u nečijem životu ili način na koji um uvrće stvari. Učenici bi beležili svoje opservacije između asana i podelili ih sa grupom na kraju časa. “Lična iskustva ljudi su izašla u prvi plan i oni su razumeli nešto o sebi na drugačiji način,” Svami Lalitananda kaže o praksi koju koristi i danas. “To je kao da otkrivaš tajne u svom životu koje tvoje telo skriva.”
Kraj 2. dela, sledeće nedelje možete čitati o Lilias Folan. Ukoliko želite da ostanete u toku, upišite svoju adresu na mejling listu (ispod).